Stranci se stalno ~ude {to mi slavimo Vidovdan - dan na{eg najve}eg poraza i tragedije. Me|utim,Vidovdan je na{a narodna i duhovna tajna, koja se ne mo`e objasniti ve} samo do`iveti. O woj na{a narodna du{a peva preko {est vekova. Ukoliko i oplakuje vidovdansku tragediju, utoliko do`ivqava wenu tajnu u molitvama, osve}uje je u hramovima, osve`ava u spomenicima, kwigama i besedama. To ~ini svako na{e pokolewe i svaka nova generacija, Pa ipak se ovaj doga|aj ne iscrpquje. Uvek je malo pesama da bude opevan i malo gusala da bude oplakan. Malo je spomenika da bude dovoqno obele`en i premalo re~i da bude obja{wen . Mnogostruki su razlozi za ovo.
Pre svega, treba znati da se Vidovdan nije zavr{io na Kosovu poqu 1398. godine. U svakom kraju na{e zemqe gde su na{i preci morali da brane veru od fanatizma, pravo od sile, slobodu od tiranije, istinu od neistine - tu je bilo na{e Kosovo i se ponavqa vidovdanski doga|aj. Tako je Vidovdan samo zapo~eo sveti knez Lazar sa Milo{em, Jugovi}ima i ostalim kosovskim junacima.
Za Lazarom se daqe i{lo kroz vekove, pa i u na{e dane, velika vojska Lazarevi}a, Obili}a i Jugovi}a. Gde god je i{ao na{ ~ovek nosio je sa sobom Vidovdan i svoje Kosovo.To svedo~ewe i najsve`iji venci na grobovima na{ih mu~enika iz pro{log i sada{weg rata kojim je oki}ena ~itava Otaxbina. Tako se vekovima du`ilo i {irilo na{e Kosovo, a vidovdanska tajna je stalno postajala sve dubqa i {ira.
Draga bra}o i sestre,do~ekasmo da se u na{e dane iz mnogobrojnih jama izvade i opoju mo{ti mnogostradalih srpskih novomu~enika, 50 godina posle wihovog stradawa za krst ~asni, srpsko ime i veru pravoslavnu. Vaskrsewe ne biva bez smrti.
U us{tini tajne na{e vere nalazi se Hristov krst i Wegovo Vaskrsewe u isto vreme. Tako isto u us{tini na{e vidovdanske tajne stoje zajedno narodno raspe}e i wegovo vaskrsewe. Na kosovskom krstu raspet je sveti knez Lazar i ostali mu~enici - junaci radi slobode i pravde, istine i qubavi prema Bogu i svome rodu.
Prividno je pobedila sila nad slobodom i nepravda nad pravdom, pa je izgubqena bitka na Kosovu. Ali time nije bilo ubijeno u narodnoj du{i ose}awe vere u Boga i Wegovu milost i kona~nu pobedu. Porobqena je bila dr`ava ali nije bila porobqena narodna du{a, koja je i daqe ostala slobodna u qubavi prema Bogu i slobodi. Stoga su se re|ali novi Lazarevi}i i Jugovi}i,koji su se i daqe borili razapiwu}i se stalno na vidovdanskom krstu.Posle stradawa dolazilo je uvek i vaskrsewe slobode, istine i pravde. To potvr|uje na{a celokupna istorija.
Vidovdan je uneo u narodnu svest evan|elsku istinu da je svakome ko po|e Hristovim putem us|eno da ponese i svoj krst. Posle toga dolazi vaskrsewe. To narodno ose}awe i uverewe je uobli~eno re~ima na{eg najve}eg pesnika:
Mnogo je na{e bra}e i neja~i palo u tu grobnicu i u pro{lom i u pretpro{lom kao i u sa- da{wem ratu, ali i nakon rata - kada us mnogi prodali veru za ve~eru,odrekav{i se ~asnog krsta i slavske ikone - pokloni{e se petokraki zvezdi - kao nekad {to se jani~ari poklo- ni{e polumesecu. A to se de{ava i u dana{we vreme za divno ~udo i ovde u dijaspori. Nikad nije bilo toloko nekr{tenih Srba kao u na{e vreme,pa zar oni mogu da se nazovu Lazarevim potomcima, kad pqune{ na krst i pogazi{ ideale kosovskih mu~enika? I ove zabludele Srbe Crkva poziva da se pokaju i krste, da bi nas na{i preci priznali kao svoje potomke. Postimo i pri~e{}ujmo se ~e{}e, po ugledu na kosovske vitezove.
Iz grobnica na{ih
predaka su uvek ponovo i ponovo nicala nova nadahnu}a za borbe protiv tiranije
svake vrste. U stvari us nicali ideali, zajedno zasejani sa `ivotima na{ih
predaka, kao {to ni~u iz posejanog semewa novi i bogati plodovi. Ta duhovna
smena, zalivena nevinom krvqu na{ih predaka, ra|ala us nova pregnu}a i
novu veru u pobedu Bo`ije pravde i slobode. To je ova velika vidovdanska
grobnica postala i na{a najve}a kolevka u kojoj su senadahwiva-
la nova pokolewa
i napajala kosovskim i vidovdanskim idealima.
Tako je nicala uvek nova sloboda "iz grobova na{ih dedova" a iz ove kosovske kolevke ponovo su poletali novi "pti}i `dralovi}i", kako veli narodna pesma. Ovo na{e duhovno i narodno iskustvo prenosilo se iz veka u vek i od jedne do druge generacije, produbquju}i stalno kosovsku tajnu i predavaju}i je novim pokolewima kao najdragocenije nasle|e.
I mi se danas na vrelu ove duboke tajne duhovno napajamo, draga bra}o i sestre.Na{e misli i ose}awa se i danas di`u visoko do nebeskih visina doti~u}i se likova svetog kneza Lazara i ostalih kosovskih mu~enika i junaka, kao i najnovijih stradalnika roda srpskog u Hrvatskoj i biv{oj Bosni i Hercegovini. Wihove molitve bi}e i nama na pomo}i kao {to su pomagale i svim na{im precima koji si ih pomiwali i slavili.
Bog se dragi na Srbe naquti,
Za wihova smrtna sagre{ewa...
Velika{i, proklete im du{e,
Na kamate razdrbi{e carstvo,
Srpske sile grdno satrje{e,
Velika{i, trag im se utra,
Raspre sjeme posija{e grko,
Te s wim pleme srpsko otrova{e,
Velika{i, grdne kukavice,
Postado{e roda izdajnici!
BJEL HILANDAR NASRED GORE SVETE
Ja
osje}am kako tamjan miri
[to
je sveto, {to je uzvi{eno,
Kroz
lovora i mirte ~estare,
Grje{na
zemqa {to je nebu dala -
Sa
kojim se Svetom Gorom {iri
Sve
je vi{wem Bogu posve}eno,
Duh
vremena na{e slave stare.
Prekaqeno
u suncu kristala.
Zvona
bruje kao iz davnine,
Divna
li je u svojemu sjaju,
Zvuk
im nosi sve{tene glasove
Zadu`bina
svetiteqa Save,
[irom
na{e drage otxbine...
I
Nemawe koji nam blistaju
Mladi
brate, bjel Hilandar zove.
Na
oltaru Srbinove slave.
Svetogorske novine ” Hilandar ” broj 43