MISLI I IZREKE
 
 

Mi smo doma}i stranci, gde god da odemo, u ovoj zemqi gde smo, proveli vi{e od polovine `ivota, gde su nam deca ro|ena, ili tamo gde smo ro|eni, No pitawe je dana kada }e nas ovi zapitati:  ”  Gospodo odakle ste? Gde vam je zavi~aj ?” ” To se ve} de{ava u stvarnosti.

Erazmo Roterdamski je govorio: ” @elim biti gra|anin sveta, svima zemqak, ili radije stranac za sve ”.

Erazmo Roterdamski: ” Zar nije sve {to se na svetu doga|a puno mudrosti i zar svi mudraci na rade za ludake ”.

Veliki srpski dr`avnik Nikola Pa{i} kazao je za Jugoslaviju, kakvu on nikada nije zami{qao, da je to brod, na `alost za koji niko ne zna gde }e najzad doploviti.

Nikola Pa{i}: Spasa nam nema, propasti ne smemo ”.

Po onoj komunisti~koj:  ” Nema slobode za neprijateqa slobode ”. 

Pitawe: ^emu borba ako }e pobednici vladati po zakonima pobe|enih ? 

Ideja Emila Siorana koji ka`e: da oni koji dele,na politi~kom ili religioznom planu, qude na pravover- 
ne i otpadnike jesu zlikovci. 

Mi Srbi iz prve ( pa mo`da i druge) generacije nismo se asimilovali, ali nismo ni{ta u~inili da bude- 
mo mo}niji.U na{e ime govorili su preko raznih saveza, komunisti~ke sluge, ulizice i cinkaro{i ( koji 
i sada to ho}e ( a to i rade uz ~iju pomo} ?) pa sada postaju veliki Srbi i demokrate). 

Normalnim qudima noge su bile na zemqi a glava ko zna kud. 

Mnogi su bili u oblacima, iz carstva nebeskog jo{ se nije niko vratio. 

Tu nikakve dileme nema, ~ovek je ono {to sam ka`e da jeste i niko drugi nema pravo da mu, preturaju}i po kostima predaka, odre|uje naciju. 

Parafraza slavnog na~ela kartezijanske filozofije: ”Cogito ergo Srbin sum ” ( Mislim - dakle Srbin
sam ”). 

Neka govore {ta ho}e, ti biv{i komunisti ( ako jesu biv{i), su kao biv{e `ene - qubomorne i osvetoqubive. 

Svaku veliku idejun prati zatvarawe i regresija. 

Ugro`en, frustiran ekonomski i etni~ki, ~ovek postaje sklon da stvari posmatra crnobelo i pote`e za radikalnom re{ewima. Osim toga, svaka velika kriza smawuje individualnu, racionalnu slobodu. Naj jednostavnije sabiti se u gomilu sli~nih, prepustiti prostor za dono{ewe odluka deugima. Kod na{eg ~oveka situacija je jo{ dodatno komplikovana jer postoji ose}awe da je nepravedno ka`wen, iz ~ega vrlo lako nastaje agresija. 

Novinar britanskog  ”Indipendenta ” Piter Vilbi posle izletan u Albaniji mogao je samo da napi{e: ”Vidi Albaniju... i zahvali Bogu {to nisi albanac  ”. 

” Rat je igra koju kraqevi (politi~ari) ne bi igrali da su wihovi podanici pametni ”. ( Vilijam Kauper). 

Odlaze}i u emigraciju ( ve}ina ekonomsku) qudi iz nerazvijenih zemaqa, politi~kih nesigurnih i jednopartijskih sistema kao ipomalo divqih shvatawa ( koji su odraz dru{tva u kojem su dotada `iveli), 
iseqenici su do{li visoko tehnolo{ki industrijsko razvijene zemqe zapada, koje sebe jo{ nazivaju) a to im daje pravo visokog standarda i pravo domorodaca) kulturnim. Ti isti iseqenici iz svojih zemaqa, sada dobijaju jedno novo ime  ”radnici na privremenom radu  ”, posle izvesnog vremena boravka u tim zemqama, uvideli su svu istinu svoje nesre}e, da su dovedeni da rade najte`e, najprqavije poslove i budu izlo`eni rasizmu, diskriminaciji i poni`ewu, a wihova deca asimilaciji. 

Treba zapamtiti za svagda i doveka: Najpokvarenija roba na svetu mo`e da bude ba{ ^OVEK  !  Ali, i naj- 
plemenitija... I dukat, i |ubre. Svakakvih nas ima u Bo`ijoj ba{ti..

Frojd:^ovek koga niko ni{te ne pita, i ne optu`uje ni za {ta, a sam po~ne da se braani i pravda, svesno odgovara na ono nesvesno u sebi.

Osnovne mane srpskog naroda: Sklonost ka iskqu~ivosti, uzajamna sukobqenost, temperament, strasti, deobe, politi~ki sukobi.

Vo|a `eli da da ostavku, ali vreme nije za narodno veseqe.

” Ponekad - da citiram slavnog Viktora Igoa - dru{tvo ima svojih zagonetaka, zagonetaka koje mudraci re{avaju svetlo{}u, a neznalice (dodajmo i zadrti nacionalisti) mrakom, nasiqem i varvarstvom ”.

Pismo Vuka Karayi}a upu}eno kwazu Milo{u Obrenovi}u 1832.g. On kwazu poru~uje da narodu ” da pravicu, odnosno kon{tituciju, da Srbija postane nalik na Evropejsku dr`avu svog reda, da se svakom ~ove- ku osigura `ivot, imawe, ~ast, da svaki svoj posao, koji nikom nije na {tetu, mo`e raditi po svojoj voqi, i po svojij voqi `iveti i da se ne boji nikog ”.

Uvek presudi kod Srba, ono na{e ikonsko... U Srbiji nikoga ne mrze vi{e od onoga ko je uspe{an, ko ima para i ko poma`e drugom. To smo mi. Sve sankcije sveta ne mogu nam toloko na{koditi, koloko mi mo`e- mo sami sebi.

Visporni dijagnolosti~ar Antonije \uri}i} preporu~uje sasvim jednostavnu indetifikaciju metoda kao preduslov radikalnom ozdravqewu: ” Oni koji danas gromoglasno pomiwu Srpstvo, demokratiju, slobodu, pravoslavqe, sr~anost, odva`nost i mudrost ne treba zavirivati u grlo ve} promuklo od vike, trba im zaviriti u pro{lost, ukaza}e se tamni tragovi ” kra}e i boqe ne mo`e.

Postoje sezone na primer: Za turizam letwi pa zimski pa za ribolov, vo}e, lova ali ne postoji sezona za ”istinu za la`i ” nema sezone ona ide iz godine u godinu.

Amerika je prvi ve{ta~ki entitet, nastao na neutralnom terenu.

Ni~e: Kultura i civilizacija samo su tanka i bedna skrama na ~oveku, koja pri najmawoj ogrbotini, poka- zuje svoje lice, koje nema ni~eg zajedni~kog sa moralitetom kojim ga je zaogrnula kultura.

” Srpski zbori{, turski barjak nosi{, arapski se Muhamedu moli{, a francusku beretkicu voli{; |e je tvoja kultura i vjera... ” Guslar Petar Ostoji} iz Malog Zvornika.

Pokojni kwi`evnik Borislav Peki}: u kwigi ” Zlatno Runo ” zapisi o Srbima: ” Kako se gde okrene{... u toj politicina pu{~anu cev nai|e{. Pu{ke i no`evi na sve strane. A iznad, topovi zjape... ^ak i biv{i kwaz, kada oko stola vijali da pot- pi{e abdikaciju, razdrqio mundir i zavapio: ' Pucajte ako sam kriv ! ' ^ak ni prvo pravno lice u dr`avi ne o~ekuje da se posao obavi perom, nego metkom !... I u takvoj zemqi, od koje bi se i Herkules prepao, ti o}e{ da ministruje{ ? O}e{ da politizira{ ovde, gde sve `ivo iz pojasa kuburu vadi. ^im iz pameti vi{e nema {ta da izvadi ? "

Borislav Peki}: Oti{ao sam iz Beograda ne da ne{to steknem,ve} da ne{to izgubim.  ” Upoznaju}i tu|u
tu|inu, htedoh da izgubim svoju, da vidim kako je biti stranac u tu|oj zemqi, po{to sam bio stranac u sopstvenoj, i sve to da bih se jednom, ako uspem, vratio kao domorodac. Priznajem da nisam uspeo. ” Uspeo sam samo da se kao stranac i ovde i tamo odoma}im. Da postanem stranac svuda. Najpre sam bio prinudni stranac, i to je bolelo. Kad postadoh dobrovoqac u stranstvovawu, stranac po izboru,bol je uminuo. Sva- tio sam da je stranstvovawe moja priroda, moja sudbina. Da }u svakad i svuda biti - stranac. I da }u, s Ni~eom, smeti re}i; O samotnosti, samotnosti, zavi~aju moj ! ”

” Bez slobode ne mo`e biti napretka ni jednom narodu. Sloboda otvara o~i narodu da upozna svoje mane i da ih le~i, sloboda mu daje priliku  da spozna svoje vrline, te da ih razvija i zala`e u radwu kojom ~eli~i svoju snagu, unapre|uje svoje umno i fizi~ko stawe ”. Na`alost to se nije desilo sa Srbima ovde u zapad- noj  Evropi a pogotovo ovde u [vedskoj.

Na{a zemqa ponekad podse}a na ~uvenog Buridanovog magarca  ”Koji je, ne mogav{i da se odlu~i izme|u dva plasta sena, posle duga~kog dvoumqewa uginuo od gladi  ”.

” Evropa je okupirana. Predmet okupacije su na{e glave.Okupator se nije zadovoqio da uzme samo zemqu.
@eli da uzme i pismo, jezik,muziku, obla~ewe, obi~aje,moral, logiku. Ovo je pravi rat. Umesto granata vodi se robom. Umesto armijom vodi se video spotom. Umesto avijacije vodi se reklamom. Ako sve to ne uspe, ne}e faliti ni onog pravog, pravog rata ”.
 ” Slobodoumni qudi u Evropi su u konfrotaciji sa jednim od najmu~nijih aspekata svetske civilizacije, sa medijama novog svetskog poretka ”. A taj poredak ubija na{u decu u kolevki i `eli da uni{ti jednu na- ciju, koja je stojala na braniku odbrane evropske kulture od Otomanske imperije a mi svi znamo ko su oni, ne treba ih spomiwati.